Slika čudotvorne Gospe Sinjske
Gospa Ramska i Sinjska - slika koja stoljećima kruži među pukom od Rame, Sinja, europskih zemalja sve do prekooceanskih zemalja, do naših iseljenika u Australiji, Americi i drugim zemljama. Prepoznatljiva je već stoljećima. No, rijetki se pitaju o njezinoj umjetničkoj vrijednosti i o detaljnoj povijesti - od kuda je došla u Ramu i u Sinj? Na ta i sljedeća pitanja nemamo sigurne odgovore. - Tko je naslikao Gospinu sliku? - Kako je k nama došla? - Kakvi su početci njezina posebnog štovanja?
Prvi i najstariji povjesničar Gospina štovanja fra Petar Filipović kaže da ni od starih nije mogao doznati od kuda je i kako slika došla u Ramu. Fra Stanko Petrov nagađa da ju je slikao nepoznati mletački slikar u drugoj polovici 15. stoljeća i da se slika najprije nalazila u Cetingradu (Sinju), da su je cetinski fratri kad je Sinj pao u turske ruke 1536.g. ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine kada su je Ramljaci vratili u Sinj. No, što je istina, Bog zna.
Ova Čudotvorna slika Gospe Sinjske može se ubrojit među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Danas je dobro sačuvana, iako su na više mjesta vidljivi prijelomi koji su vjerojatno nastali dok su fratri nosili sliku u torbi dok su bježali iz Rame. Slika je naslikana na platnu, duga 58 cm, a široka 44 cm. Na slici nije prikazan cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine. Slikarica č. s. Rafaela Egger je 1927. godine sliku temeljito očistila i u jednakoj veličini preslikala, a povodom 250 obljetnice čudesnog oslobođenja Sinja i Cetinske krajine, sliku je konzervirao Filip Dobrošević 1965.
Narod je kroz stoljeća sjedinjivao s Gospom svoju, često, gorku sudbinu iseljavanja i bježanja iz rodnog kraja, te se ova slika može ubrojiti među naše „Gospe selice“. Mnogi su se divili njezinom blagom liku, opisali su je mnogi svećenici i književnici: „Bogomajka je lice neiskazane ljepote prignula lijevom ramenu, a pogled oborila zemlji. (...) Pričinja se da te oči poniknute ničice izravno gledaju i vide čovjekovu vanjštinu i čovjekovu nutrinu.“
Iznad kestenjaste kose teče joj tamno-pepeljasta koprena i u bogatim naborima pada po gornjem dijelu prsa i po ramenima. Koprenu, sličnu okruzi ramskih žena, natkriljuje svijetlozeleni veo, podšiven žutom podstavom, koji donjim dijelom pada niz leša, a gornjim se oslikava na svjetlećem svetokrugu koji ovija glavu, pa je kao i glava povinut ulijevo. Ispod prozirne koprene, zasječeno, nazire se uho, usuglašeno s izrazom poniklog lica, kao da kaže: „Sve što bude izrečeno, bit će saslušano“.
„Gospino lice vrlo je milo i živo, puno neke neodoljive dragosti, blago i kao zeru turobno, a opet ljupko, lijepo, da ti pogled na nj razblažuje srce, dira dušu. ” (fra Stanko Petrov)
Gospina glava, zaogrnuta dvostrukom koprenom, lagano je nagnuta na lijevu stranu. Marijino lice ističe se visokim čelom, nešto s pojačanim spuštenim kapcima iznad kojih su visoko svedene obrve. Blijedi obrazi lagano su oživljeni crvenilom.
Preko glave je tamna zlatno-zelena koprena, koja se spušta niz ramena. Ispod nje je druga koprena, prozirna tamno-pepeljaste boje. U laganom ritmu ona obuhvaća glavu, ramena i gornji dio prsiju. Kroz nju se nazire uho i dio vrata, a na prsima prelazi u bogatu igru nabora. Ispod nje je tamnocrvena haljina, stegnuta zelenkastim pasom. Oko glave je nenametljiva aureola.” (fra Josip Ante Soldo) „Na glavi je krasna kruna od suhoga zlata. Sa strane i sprijeda, sve do dna slike vise zlatni lanci, kolajne, naušnice, križevi, prstenje i drugi nakiti. Nasred prsiju tri su velika srca. Ispod vrata je rastegnuta, između dviju zvijezda, lijepo spletena mrežica od mnogo zrnaca sitnog biserja. Sve su te nakite darovali pobožni vjernici Majci Božjoj u zahvalu za primljene milosti.
Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima Slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna koju su Gospi u znak zahvalnosti poklonili branitelji Sinja. Tom je krunom Gospu svečano okrunio 1716. godine splitski nadbiskup Cupilli. Kruna je ukrašena viticama i anđeoskim glavicama. Ona je bila prvi dar vjerničkog srca.
Na njenom je dnu upisano: „IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.). Slika je postavljena u srebreni okvir koji je izrađen od zavjetnih darova. Četvrtasti osnovni dio izrađen je 1748. godine u Mlecima, a četiri srebrena ukrasa, vezana za taj četvrtasti dio okvira rađena su 1766. godine, također u Mlecima. Na podnožju gornjega srebrenog nakita stoji natpis: „SANTA M. G. SUBURBII SING 1766.” (Svetoj Mariji od Milosti varoši Sinja 1766.).
Značajna obnova okvira učinjena je 1973. godine. Tada je kipar Ante Jakić uklonio drveni dio okvira koji je bio obložen srebrom, zamijenio drvo s poliesterskom plastičnom masom i izmijenio veliki dio srebrene obloge u što je utrošeno 15 kg srebra. Na poleđini srebrenog okvira Gospine slike izradio je reljef sinjske Tvrđave.
Izvor: www.gospa-sinjska.hr
