Menu
RSS
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/crima12gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide02gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide13gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_07gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide04gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide_08gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/slide21gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/prozor-crkva-2gk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/stories.slideshow.Ramska-vecer-natpisgk-is-87.jpglink
http://www.ramska-zajednica.hr/modules/mod_image_show_gk4/cache/Ramski-krajolik-lastavice-1gk-is-87.jpglink
«
»
A+ A A-

O Rami i Ramskom kraju

  • Napisao/la Matej

Rama je zemljopisno područje u porječju istoimene rijeke, od izvora kod sela Varvara pa do ušća u rijeku Neretvu, niže sela Slatina i Ustirama. (1) Na ušću rijeke Rame u Neretvu nalazilo se istoimeno naselje Rama koje danas ne postoji jer je potopljeno akumulacijskim jezerom. Ovaj živopisni gorski kraj prostire se na visoravni i dolinama njezinih pritoka Crime, Ljubunčice ili Dušćice i Volujaka. Rama je danas dio Hercegovine na njezinu sjevernom dijelu, tzv. visoka Hercegovina. Po crkvenoj podjeli, Rama pripada provinciji Bosni Srebrnoj. Ramski kraj okružen je planinama Čvrsnicom, Vranom, Ljubušom, Radušom te obroncima Zec planine i Bitovnje.

               Pogled na ramsku župu Uzdol sa srednjovjekovno-antičkog lokaliteta Gradac.

Nekad, u srednjem vijeku, Rama je bila je županija smještena oko rijeke Rame i srednjeg toka rijeke Neretve sa sjedištem i utvrdom u gradu Prozoru. Na čelu župe nalazio se  župan ramski, a ustrojstvo je bilo istovjetno s drugim hrvatskim županijama prema Primorju (Primordiae, Narentae et Chulm-ia) ili kao u onim sjevernijim, po bosanskoj unutrašnjosti. Prozor i danas predstavlja središte regije Rama. Ramski kraj tradicijski, kulturno i pravno-povijesno ne spada posve u Bosnu kao niti u Hercegovinu, već je zasebno područje po nemalom broju odlika. U razdoblju srednjeg vijeka, ugarsko-hrvatski kraljevi dugo su vremena u svoj naslov stavljali i titulu - ...rex Ramae... (od lat. - kralj Rame). Taj navod, ovom inače od davnina naseljenom prostoru, daje dodatnu vrijednost i važnost.

Rama se prvotno nalazila u sastavu hrvatskog kraljevstva, a onda je u 12. stoljeću pripala Bosni. Prvi put se spominje godine 1138. u naslovu hrvatsko-ugarskog kralja Bele II. kao toponimski sinonim za Bosnu u cjelini, a poslije kao naziv pokrajine i županije. Rama je imala važnu ulogu za vrijeme dinastije Kotromanića. (2)

Treba napomenuti kako je prema jednoj povelji već 1103. Koloman Arpadović nosio naslov „kralja Rame“. Dokazano je da je ona najobičniji falsifikat i u potpunosti je odbačena. U burnom 12. stoljeću kada Hrvatska gubi svoju potpunu samostalnost, kada nestaje Crvene Hrvatske (Duklje), kada jača srpska (raška) država, Bosna se širi i bori za svoju samostalnost, a jedno kraće vrijeme car Emanuel Komnen obnovit će bizantsku vlast na čitavom prostoru Balkanskog poluotoka. Naša zemljica Rama zahvaljujući svom geografskom položaju, omeđena obroncima visokih planina, na sjeveru Radušom, Vranicom i Zecom, s istoka Studenom planinom i Bokševicom, a s juga obroncima Čvrsnice i Vrana, na zapadu Ljubušom koja je dijeli od duvanjskog područja sačuvat će nešto od svoje posebnosti bez obzira na posezanja i povremenu jaču ili slabiju vlast neke od susjednih većih država. Ovi zemljopisni čimbenici čine prostor Rame jednom zatvorenom, izoliranom i skladnom cjelinom.

Srednjovjekovna Povelja s navodom - ...pod Prozorom u Rami.

Teza da je Bela II. Slijepi prvi Arpadović koji od 1138. godine u svoj naslov stavlja i Ramu prihvaćena je od velikog dijela povjesničara. Ovo je naročito milo srpskim historiografima jer im je upravo na Beli II. najlakše dokazivati tezu o „srpskoj prinčevini“ Rami koju Bela dobiva u miraz s Jelenom, kćerkom velikog župana Raške. Srpski povjesničar, rodom Mostarac, Tibor Živković posvetio se dokazivanju te teze. Njegov uradak „Rama u titulaturi ugarskih kraljeva“ puna je nazovimo ih „pomoćnih“ riječi tipa „čini se, vjerojatno, moglo bi biti, možda“ i sl. Inače je direktor Istorijskog instituta SANU. Ne bavi se previše dokumentima koji Belu II. prvoga navode kao kralja Rame.

Habsburgovci se istina nikada ne odriču Bosne jer tobože oni po nasljednom pravu kao „kraljevi Rame“ imaju pravo na nju. Austrijsko „povijesno pravo“ potkrijepit će i povjesničar Gebhardi koji je potkraj 18. stoljeća napisao „Povijest države Bosne i Rame“ a nekako u isto vrijeme za potrebe dvora i vrhovnog stožera napisao je „Političku povijest kraljevine Bosne i Rame od 867. do 1741. godine“ i češki povjesničar Maksimilijan Šimek. (3)

Rama ne gubi svoju važnost niti u 15. stoljeću, unatoč tome što u to doba još više jačaju osmanlijski, ugarski i mletački politički utjecaji. Štoviše, to je razdoblje - sve do pada Hercegovine 1482. godine - možda i jedno od najznačajnijih za razvoj ove male ali imenom i simboličnošću istaknute planinske pokrajine. Ramu tako uzimaju u kraljevski sastav čas hrvatski, čas bosanski vladari, da bi na kraju ostala važna sastavnica i u naslovima habsburških vladara. Ipak, i uza sve te činjenice, kroz protekla stoljeća vidljivo je opadanje stvarne izvrsnosti života u Ramskom kraju, uz prisutno odseljavanje stanovništva i teške životne uvjete njenih ljudi. Ramljaci, kojih ima po raznim dijelovima Hrvatske ali i zapadne Europe, naseliše tako i Sinjsku krajinu, a Gospa Sinjska u taj je kraj zapravo došla iz Rame i tamošnjeg franjevačkog samostana u Gornjoj Rami. Samostan, utemeljen u 15. stoljeću, brojni neprijatelji su kroz povijest nekoliko puta temeljito uništavali kako je predstavljao simbol kršćanske  opstojnosti u tom kraju.

                    Stari prikaz crkve i franjevačkog samostana u Rami.

S druge strane, Prozor, kao glavno središte uz franjevački samostan Šćit - smješten u Gornjoj Rami, po nekim predajama, ime je dobio po ulaznom usjeku u stijenama, a koji naliči na okvir prozorskog okna. Na južnom ulazu u grad na uzvišenju s desne strane mogu se i danas vidjeti ostaci srednjovjekovne prometno-nadzorne utvrde iz prve polovice te sredine 15. stoljeća. Ovu građevinu nazivaju još i kula Matije Korvina. Taj ugarsko-hrvatski kralj koji je vladao od 1458. do 1490., velike napore je poduzimao da bi suzbio sve učestalije i brojnije osmanlijske upade na širokom istočnom području (od Mađarske i Slavonije do Bosne, Huma i Dalmacije). Ipak, temelji utvrde su mnogo stariji, a u Korvinovo doba mogla je biti samo nadograđena ili dodatno utvrđena. (4)

                Ostaci srednjovjekovne Prozorske kule uz koju se vežu i brojne legende.

Povijesna stradanja

Rama je kroz povijest puno puta stradavala. Godine 1687. uništen je samostan i crkva u Rami, a nakon toga uslijedila je selidba puka sa svećenstvom prema Cetinskoj krajini i Dalmaciji. Nakon iseljavanja nekoliko tisuća ljudi, turska vlast u Rami postaje još okrutnija, a trebalo je čekati dva stoljeća da se dobije dozvola za obnovu samostana i crkve na Šćitu u Gornjoj Rami.

Za vrijeme Austrougarske Prozor se kao trgovačko i prometno središte razvija i povezuje s gradovima regije. Grade se ceste i poboljšava prometna infrastruktura koja stoljećima nije uređivana. U I. svjetskom ratu, točnije 1917. godine, Ramu kao i većinu Hercegovine pogađa glad izazvana sušom, općom oskudicom i neizravnim ratnim djelovanjem. Veliki broj djece iz Hercegovine tih ratnih godina, njih oko 17 do 20 tisuća (po nekim procjenama), tada se organizirano preko katoličkog svećenstva i dobrotvora prebacuje u Sjevernu Hrvatsku i Slavoniju kako bi ih se spasilo od gladi. Zasigurno jedan dio djece bio je iz Rame.

U Drugom svjetskom ratu Rama je bila u sklopu nove Nezavisne države Hrvatske ali pod talijanskom vojnom upravnom zonom. Upravo tada, u jesen 1942. godine, Ramu pogađa četnički pokolj nad civilnim stanovništvom, Hrvatima i Muslimanima, kada pogiba oko tisuću i pol nedužnih stanovnika. Prozor i okolica su 1943. godine opustošeni u borbama s partizanima. U Rami je nakon te dvije ratne godine ostao velik broj djece siročadi, kojima je prijetila glad i zima. Djeca su uz pomoć tadašnjih hrvatskih vlasti vrlo brzo naseljena po Zagrebu i njegovoj široj okolici te Slavoniji, njih čak 690. U nepunih tridestak godina, povijest se tako ponovila u ovim krajevima.

Nakon Drugog svjetskog rata, s ciljem dobivanja još više električne energije u neretvanskom slijevu, Rama se u socijalističkoj državi modernizira (tijekom pedesetih i šezdestih godina prošlog stoljeća) ali uz visoku cijenu da veliki dijelovi njezinog plodnog tla bivaju potopljeni s dva akumulacijska jezera, jablaničkim i ramskim. Narod nikad nije u potpunosti prihvatio tu činjenicu ali je nastavio živjeti ojačan svim ovim povijesnim nedaćama.
 

---

Autor: Matej Škarica, 2008. - 2014.

0707v.jpg

Ramska Zajednica


ul. Grada Vukovara 235, Zagreb 10 000 Hrvatska

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Telefon: +385-1/2422-870

Fax: +385-1/2422-856

http://www.ramska-zajednica.hr